Nekoliko kilometara od Šila, u blizini mjesta Rudine, nalazi se jedna od najzanimljivijih prirodnih atrakcija otoka Krka – špilja Biserujka. Obavijena legendama i oblikovana tisućljećima prirodnih procesa, ova podzemna ljepotica pravi je biser otoka Krka.

 

Otkrijte zadivljujuće prizore stalaktita, stalagmita i vapnenačkih formacija koje blistaju pod nježnim svjetlom. Iako mala po veličini, Biserujka oduševljava posjetitelje svojom čarobnom atmosferom i prirodnom ljepotom.

Špilja je lako dostupna i sigurna za razgledavanje, a temperatura se tijekom cijele godine zadržava oko 15 °C, što je čini savršenim izborom i u najtoplijim ljetnim danima.

Špilja se nalazi 300 m sjever-sjeverozapadno od naselja Rudine u općini Dobrinj na otoku Krku. Uređena je za posjet turista i odlikuje se bogatstvom špiljskih ukrasa – kalcitnih siga, osobito stupova i stalaktita. Po speleološkoj klasifikaciji jednostavna je špilja s jamskim ulazom i lagano nagnutim špiljskim kanalom. Sastoji se od nekoliko podzemnih prostora: Ulazni dio, Balkon, Okno, Velika dvorana, Sjeverni kanal, Dvorana s mostovima i Cimpresna dvorana.

Špilja Biserujka, poznata je i kao Vitezićeva špilja. Najniža točka špilje izmjerena je na -13 metara, a dno špilje se nalazi svega na 30 metara iznad razine mora. Špilja je duga 110 metara, smještena je relativno plitko ispod površine i njen nadsloj nigdje ne prelazi 6 do 8 metara. U špilji su nađeni ostaci kostiju špiljskog medvjeda (Ursus spelaeus).

U dubljem dijelu špilje varijacije mikroklimatskih parametara su neznatne, temperatura tla i zraka iznosi oko 15 ºC uz relativnu vlagu zraka od oko 95 %, što boravak u špilji čini ugodnim.

Endemičnost živog svijeta špilje vrlo je izražena. U špilji živi šest stenoendemičnih vrsta (uski endemi kvarnerskog prostora!). Tri vrste beskralješnjaka opisane su iz špilje Biserujke, čime je ona postala tipsko nalazište („locus typicus“). Godine 2009. pronađena je u Biserujki nepoznata vrsta lažištipavca roda Roncus. Zbog toga je špilja uvrštena u Nacionalnu ekološku mrežu koja za ciljeve očuvanja ima endemične svojte i stanišne tipove – „krške špilje i jame“.